o nama    akcije    vesti    komentari    podrška    nagrade    kontakt

english

 

Građanska inicijativa
Majka Hrabrost
MAJKE SRBIJE U BORBI PROTIV BELE KUGE

 

KENGURICA 053

 

Na zakazanu kontrolu u bolnici sam otišla čvrsto rešena da se,ukoliko doktor proceni da je vreme za porođaj, dobro zabavim. Pa to je najsrećniji dan u životu žene, dan kada će postati majka. Nekako sam potpuno bila spremna da će me tamo dočekati loši uslovi ali sam sebe pripremila. Razmišljala sam pozitivno-šta je tih par dana naspram lepote koja me čeka kada moj sin i ja dođemo kući. Po pričama prijateljica znala sam da me tamo čekaju užasna kupatila, loša hrana, neljubazno osoblje i sl., ali sam uprkos tome u svoju torbu u kojoj su se nalazile sve stvari sa spiska koje treba poneti sa sobom našli i regenerator za kosu i kupka i donji veš i još neke lepe stvari koje sam zanala da neću iskoristiti ali mi je nekako bilo lakše da ih bar imam uz sebe.

I naravno doktor je procenio da je vreme, doduše 9 dana pre termina, ali imala sam poverenja i pristala. Sto se tiče samog porođaja sve prošlo glatko, svakoj ženi bih poželela takav porođaj. Na moje iznenađenje osoblje u porođajnoj sali je bilo poprilično ljubazno. Možda zato što je moj doktor stariji pa ima više autoriteta. Onda vas prebace na odeljenje i pomalo zaborave. Moj sin se rodio u 22 sata i 50 minuta i tu noć bih verovatno provela potpuno mokra i onako uvijena u čaršafe natopljene krvlju da mi  cimerke nisu pritekle u pomoć. Bilo nas je 6 u sobi sa 6 kreveta. Zauvek ću se sećati tih divnih žena-različitih godina, obrazovanja i navika. One su mi bile podrška i pomoć umesto sestara, kako sanirati ranu, kako se popeti na previsok krevet, kako hodati bez veša i najbitnije kako dojiti mog sina. Da nije bilo dragocenih saveta već iskusnih majki sigurno bih dobila mastitis naočigled svih sestara i doktora jer nisam znala sta i kako sa viškom mleka. A znale su i kako isčupati odgovore od belih mantila za sva pitanja koja su me mučila jer svi samo mudro ćute i značajno klimaju glavom. Osim što vas tretiraju kao mašinu za rađanje koja nema ime (ono čuveno „majka“), nije preporučljivo ni da pokažete da nešto znate ili se za nešto zanimate. „Načitane“ majke nisu njihovi omiljeni pacijenti. U našoj bolnici  (Čačanska bolnica) je „baby frendly“ sistem sto je jako lepo ali nije u potpunosti tako. Vrlo često su bebe u jaslicama gde ih po pravilu dohrane, pa ih vrate site a vi gledajte sta sa mlekom od koga hoće da vam prsnu grudi. Pa onda stupaju na scenu pedijatri koji samo traže mane vašem detetu (čak i one kojih realno nema) i tako vas plaše.

Ipak ne mogu generalno da tvrdim da su svi od osoblja neljubazni. Ima ih svakakvih: grubih, nezainteresovanih, ljutih, bahatih, pažljivih, prijatnih. Najpozitivniji utisak su ostavile babice u porođajnoj sali i pedijatrijske sestre što ne mogu reći za sestre na odeljenju i lekare izuzimajući mog sa kojim sam skoro bila na „ti“ pa je to i razumljivo.

Sto se tiče hrane i kupatila to bih da zaboravim ali mi ne uspeva. Kifle od buđavog brašna, kuvana jela od koji vam se vrti utroba, imitacija čaja – jad i beda. Preživela sam te dane (4 dana) na plazmi, mleku i pecivu koje su mi donosili moji. A kako su se samo oni smejali mojoj spavaćici kada izađem u sobicu za posete-isprano plava, sa bledim flekama od nekakve varikine, deset brojeva veća i sa nekim pantljikama umesto dugmića. Pa u kombinaciji sa mojim koracima zvanim“sitno da mi nesto ne ispadne između nogu“. A ja se kao sredila za posetu tuširala se u kupatilu gde zviždi promaja, gde nema zavese na kabini, voda se preliva iz lavaboa i pravi potočiće po kupatilu, WC koji kao da je javni a ne bolnički.

Pa se vratim u sobu a oni mi donesu moju „kiflicu“ na podoj i ja budem srecna i zadovoljna u Zemlji Srbiji. Ali... Ali moj sin ima 5 godina a ja se još ne usuđujem da ponovim tu avanturu iz porodilišta jer nisam sigurna da mogu sebe opet da ubedim da je to samo par dana naspram lepote koja me očekuje i..... nisam sigurna da će mi cimerke opet biti divne i na usluzi. A ja imam pet godina više i nešto nerava manje.  A osoblje je manje više istog sastava, a mokri čvorovi su adaptirani i ponovo ruinirani, a hrana je i dalje „bljaksava“ što bi rekao moj sin.

I tako je kuga sve belja i belja........

 

PRETHODNA PRIČASPISAK PRIČASLEDEĆA PRIČA

PRIČE IZ PORODILIŠTA
Srbija  
Dijaspora  
Pošaljite svoju priču

_________________

PETICIJA
MINISTRU ZDRAVLJA
Pročitajte i potpišite peticiju
___________________

ANKETA O ZADOVOLJSTVU PORODILJA
Popunite anketu
Rezultati ankete
___________________

INFORMACIJE ZA
TRUDNICE I PORODILJE
O porodilištima
O protokolima
O pravima pacijenata
O proceduri žalbe
S.O.S. telefon

___________________

INFORMACIJE ZA LEKARE I STUDENTE MEDICINE
Inostrani protokoli
Istraživanja

___________________

PROVERA RADA INSTITUCIJA
Beli telefon
Zaštitnik pacijentovih prava
Komisija za stručni nadzor

___________________

MEDIJI
Saopštenja za javnost
Press clipping
Video materijal
Audio materijal

___________________

KAKO VI MOŽETE DA POMOGNETE?
Pošaljite priču
Potpišite peticiju
Popunite anketu
Prijavite se za volontiranje
Donirajte novac

___________________


 

 

 

 

 

sponzori i prijatelji