o nama    akcije    vesti    komentari    podrška    nagrade    kontakt

english

 

Građanska inicijativa
Majka Hrabrost
MAJKE SRBIJE U BORBI PROTIV BELE KUGE

 

KENGURICA 078

 

U petak 24. Oktobra 2008. primljena sam u GAK Narodni front zbog verifikovanih anomalija ploda koje je moja doktorka otkrila tek u 7. mesecu trudnoce. Veliki propust doktorke inace privatnika. U ponedeljak su krenuli sa plasiranjem vaginaleta. U zavisnosti od smene, nekoliko doktora mi je radilo terapiju. Utorak 28. uvece, predsavljena mi je doktorka koja mi je zivot zagorcala. Oko 18h plasirala mi je vaginaletu i uradila veoma bolan pregled, za razliku od predhodnih. Pitala sam je uplakana i iznemogla kakvo je stanje i hocu li se skoro poroditi, a ona je drcno rekla: "Ne znam sta ti je to uskoro?! Jel to sutra!!" na sta sam se ja jos vise rasplakala. A onda je dodala: "Mozda uradimo i carski rez" sto me je dodatno uplasilo jer mi to niko nije ni spomenuo. Sestre su me odvezle u sobu. Bila sam van sebe, plakala sam do iznemoglosti, osecala sam se bespomocno, drhtala sam. Ni utesne reci jedne od sestara nisu mogle da me smire. Onda sam dobila inekciju za smirenje i jos neku koja mi je ubrizgana u venu. Sestra mi je govorila: "Smiri se, budi jaka! Veceras ces se poroditi! veruj mi kad ti kazem. U 22h ces imati pregled i veceras ce se ova agonija zavrsiti."

U 22h30 sestra me je pozvala u ambulantu na pregled. Kao i do tad, legla sam, postavila se kako je doktorka zahtevala, da bi odradila pregled. Gurnula je ruku, ja sam od bolova najpre pocela da stenjem, a zatim sam pocela da jaucem. Onda je pocela da curi voda. Iznenadjeno sam rekla: "Vi ste mi probusili vodenjak?!!" na sta je dotorka odgovorila da se sam probusio i onda mi je cedila stomak. To je bio dobar znak mislila sam brzo cu se poroditi. Dobila sam naredjenje da pokupim svoje stvari i da idemo na porodjaj.

Stigli smo dole u salu. Smestili su me odmah u jednu sobu. Sva uplasena pitala sam doktorku da mi objasni sta ce dalje biti, kako ce se obaviti sve to, a ona je pocela da se dere: "Ucuti vise!! Nemoj da si dosadna! Nemoj da ispitujes vise!!!" na sta sam joj se ja pognute glave izvinila. Polako sam legla. Sestra mi je ukljucila indukciju i otisla.

Ostala sam sama. Bolovi su postajali sve jaci. Onda se doktorka pojavila i pitala me jel boli. Rekla sam joj da imam jake bolove i da hocu epidural, koji sam inace ugovorila. Rekla je da je anesteziolog zauzet i da je nemoguce dobiti ga. A onda je u svom tom bolu psihickom i fizickom krenula da mi uradi pregled, stezala sam se od bola. Gurala je ruku i vikala: "Sta se stisces jel hoces ti da se porodis?!!! Vidi koliko je sati 1 posle ponoci!!! Ne znam sta cu s tobom?!!! Necu vise da te sazaljevam!!!" Uplakana sam joj govorila: "Sta mi to radite? Zar ne vidite koliko mi je tesko?!! Sedmi sam mesec i treba da rodim mrtvu bebu! Jesam li vas necim uvredila da se tako ponasate prema meni?!!" Ona je okrenula ledja i otisla, a ja bespomocna ostala da placem.

Odmah zatim dosla je setra iskljucila mi indukciju dala inekciju za smirenje i ugasila svetlo. Ostala sam sama u maloj sobi vezana za krevet. Proslo je nekoliko sati i dosao je anesteziolog i dao mi epidural i rekao da mu javim kad pocnu bolovi, posto su totalno prestali posto mi je iskljucena indukcija. Cekala sam bolove polupospana celu noc, dok pred zoru provalim da bolova nece ni biti bez indukcije. A ni porodjaja.

Ostala sam sama, bespomocna uplakana, uplasena, vezana za krevet sa iglama u ruci i ledjima, mokra u mraku. Niko nije pitao za mene, niko me nije video. Osecala sam se kao da sam u ludnici vezana ostavljena za kaznu sama u mracnoj sobi.

Budim se i vidim cistacicu kako cisti oko mog kreveta, tisina je nema nikoga. Predpostavim da je svanulo. Ja sam i dalje sama.

Onda je dosla nova smena i dobri ljudi koji su mi pomogli. Vratila sam se u zivot, rekla sebi moras da izdrzis. U 9h ujutro su me porodili uspavali i uradili reviziju. Probudila sam se i agonija je zavrsena.

Imam 24 godine i to mi je bila prva beba i ne zelim nikome da ovako prodje kao ja. Samo par lepih reci moze sve da promeni ali ocigledno da humanih ljudi ima jalo malo na zalost. 

 

PRETHODNA PRIČASPISAK PRIČASLEDEĆA PRIČA

PRIČE IZ PORODILIŠTA
Srbija  
Dijaspora  
Pošaljite svoju priču

_________________

PETICIJA
MINISTRU ZDRAVLJA
Pročitajte i potpišite peticiju
___________________

ANKETA O ZADOVOLJSTVU PORODILJA
Popunite anketu
Rezultati ankete
___________________

INFORMACIJE ZA
TRUDNICE I PORODILJE
O porodilištima
O protokolima
O pravima pacijenata
O proceduri žalbe
S.O.S. telefon

___________________

INFORMACIJE ZA LEKARE I STUDENTE MEDICINE
Inostrani protokoli
Istraživanja

___________________

PROVERA RADA INSTITUCIJA
Beli telefon
Zaštitnik pacijentovih prava
Komisija za stručni nadzor

___________________

MEDIJI
Saopštenja za javnost
Press clipping
Video materijal
Audio materijal

___________________

KAKO VI MOŽETE DA POMOGNETE?
Pošaljite priču
Potpišite peticiju
Popunite anketu
Prijavite se za volontiranje
Donirajte novac

___________________

 

 

 

 

 

 

 

sponzori i prijatelji