o nama    akcije    vesti    komentari    podrška    nagrade    kontakt

english

 

Građanska inicijativa
Majka Hrabrost
MAJKE SRBIJE U BORBI PROTIV BELE KUGE

 

KENGURICA 336

 

Porodila sam se juna 2008 godine u  niškom kliničkom centru. S obzirom na to da mi je ovo bio prvi porodjaj bio je sam po sebi stresan. Ali ja sam se kao i u celoj trudnoći držala dobro. Naravno da mi u tome nisu pomogli radnici kliničkog centra. Samo porodilište više podseća na zatvor, sa starim metalnim krevetima, polomljenim prozorima, oronulim zidovima... ali sve bi to bilo zanemarljivo da su sestre bile ljubaznije i pristupacnije. Zbog jakih bolova koje sam imala, imala sam nagone za povraćanje pa sam se prvo sukobila sa sestrama oko toga da ne smem da povraćam i gde bi to trebala da radim. Ili što reče jedna od njih " strpite se dok ne nadjem lavor"??? Bilo bi lepo da to može da se kontroliše i odlaže po potrebi. Takodje je bilo veoma upadljivo i njihovo nezadovoljstvo na temu: " Kako neznaš gde je soba za preglede?" ili " Pa penji se više na sto, nemam vremena ja da čekam da ti prodje kontrakcija!"

Ono što me je ostavilo bez teksta jeste da kad mi je porodjaj krenuo, sestra koja je bila "zadužena" za mene je izašla iz porodjajne sale. Ne mogu ni da vam objasnim koliko sam se uplašila jer nisam znala ni šta treba ni šta smem da radim. Pokušala sam da pozovem sestru ali sam posle porodjaja dobila kritike da nisam smela tako da se derem jer tako  plašim druge trudnice. Doktor je došao nakon što je bebicina glava već maltene bila napolju. Zbog toga što su zakasnili ja sam imala petnaes končića jer sam se sve iscepala.  Najveće razočarenje sam doživela kad je sutradan ta ista sestra došla da me zamoli da kažem neku lepu reč o njenoj ćerci mojoj ujni kod koje je imala ispit. Nisam mogla da verujem da je došla da traži protekciju za ispit.

S obzirom da je tog dana bilo više porodilja za nas nekoliko nije bilo mesta na 4. spratu,  koji je renoviran i kaži da izgleda lepo, pa su za nas pet opremili nekadašnju čekaonicu i strpali nas tamo. Na prozorima nije bilo ni zavese a ni roletni, o klimi da ne govorimo, a bebice su bile nervozne jer je bilo previše vruće. Od srede, kada sam se porodila, do subote, kada sam izašla, ni jednom nije niko došao da očisti sobu. Bukvalno smo ubijale bubašvabe koje su hodale po podu. Tople vode je bilo samo u petak izjutra, negde oko 6, ali dok smo došle na red i nje više nije bilo, tako da se nismo ni jednom tuširale. Posteljinu su nam promenile samo jednom, na naš zahtev, sa izgovorom da smo na kraju hodnika i da u čekaonici ne očekuju porodilje???!!! Bebicu su mi doneliodmah nakon porodjaja, spavali smo zajedno na uskom prljavom krevetu, na kojem je stavljen tanak prljav i krvav dusek pa smo osetili svu metalnu konstrukciju kreveta.  Zbog tog sto ja nisam imala mleka, beba je dosta plakala, pa su je tek u četvrtak uveče odneli u  bebi blok da bi je prehranjivali. Inače prehranjuju 5 do 6 beba sa jenim špricem i jednom cevčicom. Na svu sreću pa nije zaradio neku bakteriju. Na svaka 3 sata su nam tražili pampers pelene da presvuku bebice. Kad sam se u subotu spremala za izlazak jedna od sestara je završavala smenu i krenula kući sa dve kese pune pampersa.  Dve kese!!! Pa to je sramota. Uzimati od porodilja pampers da bi se kasnije nosi kući i preprodavao, nismo mogli da verujemo!  Inače smo dobijali za doručak i večeru po 5 keksa i pola čaše mleka a za ručak pola čaše pirea i pola čaše sutlijaša. A nisu nam dozvoljavale da nam muževi donose hranu jer po njihovim rečima ne treba da se jede i da se pije voda posle porodjaja.

Sve u svemu celo moje iskustvo i nije toliko strašno kakvih ima ali u svakom slučaju je vrlo destimulativno. Mene, a verujem i sve druge majke, ne interesuje to što su oni nezadovoljni platama i uslovima rada i to što neko od njih reče ne mogu više da gledaju kako su ove trudnice razmažene jer je njihov posao njima već rutina.

U svakom slucaju u potpunosti podrzavam ovu akciju i podrzaću i sve naredne dok se ova sramota u potpunosti ne ispravi.

pozdrav

 

PRETHODNA PRIČASPISAK PRIČASLEDEĆA PRIČA

PRIČE IZ PORODILIŠTA
Srbija  
Dijaspora  
Pošaljite svoju priču

_________________

PETICIJA
MINISTRU ZDRAVLJA
Pročitajte i potpišite peticiju
___________________

ANKETA O ZADOVOLJSTVU PORODILJA
Popunite anketu
Rezultati ankete
___________________

INFORMACIJE ZA
TRUDNICE I PORODILJE
O porodilištima
O protokolima
O pravima pacijenata
O proceduri žalbe
S.O.S. telefon

___________________

INFORMACIJE ZA LEKARE I STUDENTE MEDICINE
Inostrani protokoli
Istraživanja

___________________

PROVERA RADA INSTITUCIJA
Beli telefon
Zaštitnik pacijentovih prava
Komisija za stručni nadzor

___________________

MEDIJI
Saopštenja za javnost
Press clipping
Video materijal
Audio materijal

___________________

KAKO VI MOŽETE DA POMOGNETE?
Pošaljite priču
Potpišite peticiju
Popunite anketu
Prijavite se za volontiranje
Donirajte novac

___________________

 

 


 


 

sponzori i prijatelji