|
Građanska inicijativa |
|
|
KENGURICA 541
DA LI DOKTOR STANOJEVIĆ, UPRAVNIK KLINIKE “NARODNI FRONT", ZNA ŠTA SE DEŠAVA NA NJEGOVOJ KLINICI?! Emisija "Ključ, Porodilšta: pošto moja beba?" novinarke Nataše Miljković, ponukala me je da vam se javim. Poslednjih šest mjeseci pomno pratim dešavanja u toj oblasti i, svakako, sve intervjue koje je dr Stanojević davao medijima. Ovo je prvi put da sam imala priliku da vidim da dr Stanojević ima prave sagovornike, osim gospođe iz Ministarstva zdravlja koja je nastojala da se ne zamjeri svom kolegi! U masi tabloidskih intervjua i na nekim televizijama, kao na primer, “Avala” i “Fox”, pitala sam se da li to novinarke, ako ih možemo tako nazvati, prave medijsku propagandu za promjenu pola ili poltronskim ponašanjem pokušavaju da naprave dobre kontakte za sebe, a samim tim i imaju povlašteni položaj na toj klinici. Ovo je nakon dugo vremena prva ozbiljnija emisija u kojoj se govorilo o problemu koji žene ovde evidentno imaju, a što je u civilizovanom svijetu nezamislivo. U Srbiji, inače, postoji jedna politika nezamjeranja doktorima jer "ne daj boze" mogu ti zatrebati. To se odnosi, kako na novinare tako i na političare, sudije... A, sami doktori pružaju jaku esnafsku zaštitu jedni drugima, pa možemo slobodno reći i da su postali osobe iznad zakona. Nema potrebe da navodim primjere, ima ih dovoljno svima poznatih. Mnogi koji bi možda i mogli nešto promjeniti u tom sistemu, misle da imaju dobre kontakte i da se to njima lično ili nekom njihovom, nikada i nikako ne moze desiti! E, pa vjerujte, kada sistem toliko štiti od odgovornosti jednu struku, to se može svakome dogoditi. Kao opravdanje čućete kako su slabo plaćeni, kako su im loši uslovi rada, koliko su se samo namučili tokom studiranja, dok smo se mi ostali ludo zabavljali, kako ima nepodnošljivih pacijenata, itd...itd... Ali, ništa od toga ne može da bude opravdanje za nesavjestan rad i oslobađanje od svake vrste odgovornosti za greške i neznanje. Vjerovatno zbog toga, mnogi doktori koji savjesno obavljaju svoj posao, osjećaju jednu dozu rezigniranosti i razočaranja i pitaju se da li išta znači Hipokratova zakletva koju su svi dali! Pored mnogobrojnih promjena, koje je ministar Milosavljević uveo, npr. izdavanje licenci (da li uz skrivanje grešaka?!), razni projekti i stalno usavršavanje na seminarima (da bi naši doktori bili dio savremenih tokova u medicini), možda je Ministar, prije svega, trebalo da uvede i kurseve iz etike i moralnog odnosa, prije svega poštovanja prema drugom ljudskom biću, tj. pacijentu. Očigledno je da ima mnogo onih koji gore navedeno nemaju u sebi, a mnogo je i onih koji imaju sindrom "malih bogova". Poslije izjave dr Stanojevića da se nijedna žena nije žalila na rad klinike “Narodni front”, ne ulazeći u njegovu evidentnu sposobnost kao hirurga, zapitate se da li on kao upravnik zna ili ne zna šta mu se dešava na klinici!? Ako zanemarite medijske ličnosti, folk zvijezde i ostale, koje su interesna grupa te klinike, obične žene bi trebalo da se preispitaju da li je to klinika koja će im pružiti adekvatnu medicinsku uslugu. Operisana sam na toj klinici 15. septembra 2008. godine, a primljena sam 8. istog mjeseca, a otpuštena 20. septembra. Urađena mi je miomiktomija, iz razloga što mi je miom poslije spontanog pobačaja počeo ubrzano da raste, a ja sam željela da ponovo ostanem u drugom stanju. Došla sam na tu kliniku krajem avgusta, po preporuci, kod dr Branke Banjanin, na pregled kolor-doplerom, jer je moj ginekolog posumnjao da mi je miom zahvatila nekroza. Tokom samog pregleda, u ordinaciju je ušao dr Stanojević i izvinio se, dok je mlada doktorka razgovarala s njim, svakako ne o mom slučaju! Po njegovom izlasku, odmah je završila pregled i kao uvijek u strašnoj žurbi, rekla da moram na operaciju. Rekla mi je da će me primiti 1. septembra, i da će me operisati s dr Brankom Nikolić, čija je stručnost bila poznata i mom ginekologu. Tek pošto sam sama pitala da li se pojavila nekroza, dobila sam odgovor da jeste. I zato, a PRIJE SVEGA zbog toga što mi je rekla da će me operisati s dr Nikolić, odlučila sam se da dođem na tu kliniku. Došla sam sa svim potrebnim nalazima 1. septembra, ali sam vraćena za sedam dana. Zbog toga su mi neki nalazi zastarjeli, pa sam sve nalaze morala ponoviti na samoj klinici. Tako počinje moje iskustvo s klinikom "Narodni front" koje bi, kao i mnoge druge žene, rado zaboravila! Mogu početi od samog prijema na kliniku, od neljubaznosti i nervoze na prijemnom. Ponižavajuće je i kada vidite te uplašene žene koje prebacuju svoje stvari iz torbi u kese, i gledate kako im lične stvari ispadaju po podu. Morate da se zapitate koji je razlog tome da stvari moraju da nose u kesama, jer količina stvari koje unose potpuno je ista. To će vam objasniti time što medicinske sestre imaju preča posla od toga da nose stvari pacijenata! Poslije operacije, vjerujte, pomoć možete očekivati više od drugih pacijentkinja i spremačica nego od medicinskih sestara! Vjerovatno iz tog razloga im ne radi nijedan alarm kod kreveta pacijentkinja! Moj boravak na odeljenju prije operacije pamtim po tome što sam bila zaprepaštena nedostatkom organizacije po pitanju održavanja zgrade. Na primjer, načelnica, dr Nikolić se, između ostalog, bavila i problemima krečenja. Kako je i šta moler “Pikaso" okrečio u toku dana!? U ozbiljnim institucijama time se bavi šef tehničke službe, kome se navede šta sve treba da bude urađeno. Tada sam pomislila i uplašila se da se takav nedostatak organizacije u upravljanju klinikom, vjerovatno ogleda i u drugim vidovima organizacije posla na Klinici. Nažalost, zbog mog dužeg boravka na Klinici imala sam priliku da vidim i mnoge druge stvari, kao na primjer, doktora koji se krije od supruga jedne Romkinje koja je imala komplikacije poslije kiretaže, jer joj ostavio drugi plod. Žena je nosila blizance!!! Zbog delikatnosti te intervencije, mnoge žene o sličnim iskustvima ništa ne govore, jer je to posebna tabu tema. O odnosu prema pacijentima u našem zdravstvu, najviše govori jedan dokument koji pacijenti potpisuju pred samu operaciju. Na klinici “Narodni front”, taj dokument dobijete tek pošto ste na programu i poslije potpune pripreme, tj. klizme, dan pred operaciju. Ako odbijete da potpišete taj dokument, kojim preuzimate potpunu odgovornost za sve što vam se može desiti tokom operacije, s izjavom da nemate pravo da ih tužite, skidaju vas s programa. To je samo još jedan vid ucjene, kojoj su izloženi građani ove države od zdravstvenih institucija. Poslije svega što ste do tada doživjeli, od prijema do pripreme za operaciju, jedino želite da se sve to već jednom završi. Potpisala sam to, kao i svi, i shvatila koliko sam zakonski nezaštićena, u rukama doktora koji što god da vam urade, ne odgovaraju za to!!! A odluku o tome koliko ćete biti ugroženi donosi, između ostalog, dr Stanojević izborom ekipe onih najstručnijih ili, kao što je već to sam izjavio, “manje stručnih ili nestručnih”!? Vjerujte da je korupcija skoro nevažan problem u odnosu na to da se na vama uče specijalizanti i da ćete rado prihvatiti i legalizaciju korupcije, kako ja nazivam neke nedavne poteze Ministarstva zdravlja, samo da ne budete poligon za vježbanje specijalizanata i nedovoljno iskusnih hirurga. Otišla sam u salu bez premedikacije, potpuno svjesna. Stojeći u hodniku, vidjela sam kako čistačica prekida čišćenje toaleta, skida rukavice i dolazi kolicima po mene. Ne znam zašto, kada sam mogla doći i na svojim nogama?! Ispred ulaza u operacionu salu skinula mi je spavaćicu rukama kojima je prije pet minuta čistila WC. Potom me druga vozi u operacionu salu, u kojoj ne vidim nikog iznad 35 godina starosti. Nikada necu zaboraviti unezvjerene i uspaničene oči jednog člana "ekipe", (ko zna ko sve “gostuje” tamo od specijalizanata i studenata, što je, kao i mnoge stvari na toj klinici, kako reče dr Stanojević, tajna). Takođe, neću zaboraviti ni anesteziologa koji mi stavlja flaster na koji sam alergična, što piše na upitniku za anesteziju, a što sam naglasila po dolasku na Kliniku. Na stolu sam izjavila da je to što se tu dešava nevjerovatno, i da kada budem pričala o tome, verovatno niko neće povjerovati. U to mi se dr Banjanin unijela u lice, uhvatila za bradu i oštro rekla da se smirim. Ja nisam bila toliko uplašena koliko zaprepaštena tim što mi se dešava. Ni danas mi nije jasno zašto nisam gola skočila sa stola i pobjegla kada sam vidjela taj podmladak od ekipe. Nezvanični komentar doktora koji poznaju moj slučaj jeste da treba da budem srećna što sam ostala živa! Poslije operacije, na odeljenju intenzivne njege, stariji doktori su došli u jutarnju vizitu, svi do jednog, i razgovarali sa svojim pacijentima, a ja sam morala da čekam 31h da dr Banjanin dođe i da mi lično kaže da mi je operacija uspjela, da je sve pregledala i očistila, te da nema više ništa i da slobodno mogu da ostanem u drugom stanju za mjesec dana!?!? Kada sam došla po histopatološki nalaz (iz koga sam saznala da nisam imala ni nekrozu na tom miomu) dvadesetog dana od otpusta, otišla sam na odjeljenje dr Banjanin da postavim nekoliko pitanja. Odgovori dr Banjanin na moja pitanja su bili sljedeći: zašto me nije operisala s dr Brankom Nikolić? Odgovor je: "TAKO SE DESILO!!!” Zašto nisam primila premedikaciju? Odgovor je: "Jer sam SIMPATIČNA NEKOME, pa ste došli 2 sata ranije na program da ne biste bili gladni (baš čudno, poznata je po nedostatku empatije). A uostalom, šta ja hoću, kada prije par godina nijedna žena nije primala premedikaciju, pa im opet ništa nije falilo! Na pitanje zašto me je tako visoko rezala (horizontalni, tzv. bikini rez kod mene je četiri prsta ispod pupka!), dobila sam odgovor da NIJE KRIVA ŠTO MI DLAKE NISKO RASTU! To nije bio kraj iznenađenjima. Nakon mjesec dana od operacije saznala sam da mi nije izvadila drugi miom, koji se nalazi na zadnjem zidu materice, a koji je prije operacije bio veličine 1,5cmx1,8cm (a mjesec dana poslije operacije 2,5cmx2,4cm). Za doktore koji će odmah tražiti razlog i opravdanje za svoju koleginicu iz kog razloga je ostavila taj miom, sledi informacija: nema razloga, osim nestručnosti, neiskustva i pretjerane ambicije, kojoj je kumovao dr Stanojević i njena načelnica dr Nikolić. Neformalne izjave doktora kod kojih sam bila poslije operacije su sljedeće: čuđenje, “a šta ste vi uopšte operisali, pa što vam je onda ovaj miom ovde?!" ili “pa, i kada se suknja šije, raspitate se gdje idete, i šnajderka se bira a kamoli operator" itd...itd... Nažalost, ni o samoj Klinici mnogi nemaju dobro mišljenje. Svakako, neformalno! Vratiću se na neke stvari koje sam imala priliku da lično vidim na klinici “Narodni front”. Na odijeljenju postoperativne njege, od nas četiri žene u sobi, samo je jedna, kojoj je operisana cista na jajniku, i to ona koju je operisao dr Stanojević, prošla bez komplikacija. Vjerovatno, jer je imala odabranu, najstručniju ekipu za tako komplikovanu operaciju!!! I u drugim sobama je bio veliki broj žena koje su imale komplikacije ili ostale duže u bolnici zbog infekcije ešerihijom. Iz razgovora sa ostalim pacijentkinjama na Klinici,saznala sam da, u prosjeku, svaka peta žena je imala ešerihiju. Ništa čudno! Postoperativa i preoperativa su na istom spratu i koriste isti WC. Ulazite, nedavno operisani, s drenom u rukama, u WC u kojem je pre vas bila žena koja se priprema za operaciju klizmom. Neke starije i bolesne žene ne mogu to potpuno da kontrolišu, a pacijentkinje poslije operacije ne mogu da akrobatišu iznad WC šolje. Ne mogu ni te čistačice, koje su, po svemu sudeći, “žene za sve”, non-stop da dežuraju u WC-u; one čiste sobe, toalete, pomažu bolesnicama, voze kolica s pacijentima do operacione sale itd. Tu je, ipak, u pitanju organizacija, a ne njihov nerad. Postoji još jedna stvar koja je problematična, a to je nepovezanost između odjeljenja. Ukoliko nemate savjesnog doktora prilikom vizite, vaš karton će samo ovlaš da pogleda skoro svaki put drugi doktor. Žena koja je bila u mojoj sobi, a kojoj su uradili histeroktomiju, svaki dan je panično, pri svakoj viziti, svakom doktoru uplašeno govorila kako nešto nije u redu i kako joj stalno curi neka žuta tečnost. Nijedan doktor se nije zadržao i zapitao da li postoji stvaran razlog što se ta pacijentkinja žali!?! Svaki od njih samo je odgovorio: "to je normalno, to je limfa". Žena je otpuštena s klinike! Poslije izlaska, završila je na "urgentnom". Kroz vaginalni otvor joj je izlazio urin, jer su joj tokom operacije oštetili urinarni trakt. Poslije je imala nekoliko operacija na Urološkoj klinici. Kada sam je pitala hoće li da ih tuži, rekla je da ne može, jer osjeća zahvalnost zato što ju je doktor, koji je asistirao pri operaciji, obilazio i urgirao za nju na urologiji! ( S obzirom na to da ona to neće, ja nemam pravo da imenujem koji ju je doktor operisao.) Jedina želja joj je da sve to što prije zaboravi. Eto, to je mentalitet naših žena!!! Pored stalnih izjava koje sam čula, u stilu: "pusti, nemoj da praviš probleme, šta ćeš, mogu ti opet zatrebati", imala sam priliku da vidim ženu koja je, iako jako nezadovoljna, pisala pozitivne impresije u “Knjigu utisaka”, zato što, ne daj bože, moze se opet vratiti, pa će možda imati nešto bolji tretman. Toliko o tome zašto na klinici “Narodni front” nema nikakvih pritužbi. Nevjerovatna je količina straha kod “običnih” žena i osjećaj da su potpuno nezaštićene i da pritužba ne može ništa promjeniti, već samo može da im donese probleme. Iskreno, i ja sam uvidjela da su te žene u pravu i da nema mnogo nade za poboljšanjem. Nema institucija koje vas kao pacijenta mogu zaštititi. Uostalom, Srbija je jedinstvena u Evropi po tome što se ljekarske greške ne broje i što veliki broj klinika nema nikakav registar o tome. A, pod pitanjem je i tačnost onih koji imaju taj registar. Uostalom, mislim da o tome dovoljno govori činjenica da je za 10 godina sudsko-medicinski odbor razmatrao samo 65 slučajeva sumnje na ljekarsku grešku.Pri Ljekarskoj komori Srbije,nedavno je formiran sud časti,ali moramo postaviti pitanje da li će se njihovim osnivanjem bilo šta promjeniti. Bilo bi nepošteno reći da je sve loše na klinici “Narodni front”. Ima zaista sjajnih i stručnih doktora i medicinskih sestara. Hrana je dobra, kuvarice i spremačice su ljubazne .Ali, nažalost, mogu da primjetim da "riba, ipak, smrdi od glave". Prilikom gostovanju na jutarnjem programu jedne televizije, dr Stanojević je bukvalno ogovarao svoju pacijentkinju, koja se usudila da im pravi problem na Klinici, time što je odlučila da se porodi u 52. godini. Nešto slično, ali mnogo prostije, čula sam u septembru mesecu prošle godine u holu njegove klinike. Naime, stajala sam pored tri medicinske sestre i dva mlada doktora i čula kako su, s velikim nipodaštavanjem i ironijom, ogovarali pacijentkinju, "babu", koja je odlučila da rodi. Po svemu sudeći, dr Stanojević na toj klinici “uzgaja” podmladak istih osobina i istih rezona kao što su njegovi, samo je pod velikim pitanjem da li i istih stručnih sposobnosti!? Moj savjet je da nikada ne odete na neku kliniku prije nego što “intervjuišete” bar deset pacijentkinja koje su bile na tom mjestu. Nadam se da će ovaj moj tekst pomoći drugim ženama da ne naprave istu grešku kao ja, jer cijena te greške zaista može biti previsoka.
|
PRIČE IZ PORODILIŠTA PETICIJA ANKETA O ZADOVOLJSTVU PORODILJA INFORMACIJE ZA INFORMACIJE ZA LEKARE I STUDENTE
MEDICINE PROVERA RADA INSTITUCIJA MEDIJI KAKO VI MOŽETE DA POMOGNETE?
|
|
sponzori i prijatelji
|
|
 |
|
