o nama    akcije    vesti    komentari    podrška    nagrade    kontakt

english

 

Građanska inicijativa
Majka Hrabrost
MAJKE SRBIJE U BORBI PROTIV BELE KUGE

 

KOMENTARI - MAJ 2009

 

  • Postovana Branka, Vasu e-mail adresu sam nasla na sajtu "Majka hrabrost" koji sam pronasla trazeci odredjene informacije na internet pretrazivacu. Naime, pretpostavljam da mi mozete pomoci u mojoj potrazi. Zelela bih da se upoznam sa mojim pravima kao pacijenta u porodilistu. Zelela bih odbiti odredjene intervencije na meni i bebi a sve u okviru dozvoljenog zakonom. Na samom porodjaju necu imati ni snage ni koncentracije da se bavim i borim za moja prava, stoga bi zelela sve te stvari da obavim pre uz pomoc advokata. Ukoliko budem znala sta po zakonu imam pravo odbiti, posao ce mi biti laksi. Znaci, potreban mi je izvor aktulenih prava jedne porodilje i upoznavanje sa mojim pravima. U Hrvatskoj takodje postoje obavezne intervencije, ali kao pacijent imate pravo da odbijete odredjene intervencije jer vas kao fizicko lice stiti zakon o pravu pacijenata. To bi naime znacilo da ukoliko se krse odredjena prava i pored dopisa advokata potpisan od strane vas i doticnog,a sve u okviru zakonski regulisanog, imate pravo da tuzite sprovodjenje samovolje i pored vasih zahteva i zelja. Nadam se da nisam bila mnogo opsirna a pri tome da sam bila jasna o mom interesovanju. Hvala unapred na pomoci,
    (Jelena, 24.05.2009)

  • Postovana Branka, pre svega zelim da kazem da je inicijativa koju ste pokrenuli za poboljsanje stanja u porodilistima i tretmana porodilja zaista bila neophodna. Na zalost, takvo je stanje u celokupnom zdravstvu u Srbiji i trebalo bi da te promene budu opste a ne samo u ginekologiji i porodiljstvu. Zelela bih da Vas zamolim sledece: ja sam sada u sestom mesecu trudnoce i procitala sam ispovesti porodilja objavljene na Vasem sajtu. Znam kakva je situacija u nasim klinikama, cula sam price zena iz svoje okoline kako su prosle na porodjaju, znam kako je prosla moja majka kada se poradjala sa mnom 1972. godine u GAK u Visegradskoj, ali neke ispovesti sa Vaseg sajta zaista deluju kao da su iz horor filma. To me je toliko uplasilo i zabrinulo (sa razlogom, znam) da sam zaista postala opterecena porodjajem. Stoga bih Vas zamolila da pozitivna iskustva zena (malobrojna, na zalost), koja su objavljena na Vasem sajtu nekako izdvojite (obelezite ih recimo zvezdicom ili jos bolje, napravite posebnu temu "pozitivna iskustva"), jer bi nama, buducim mamama, to dalo nadu da ipak postoji sansa da "dobro prodjemo" na porodjaju i da nije (uvek) sve tako crno. To bi, takodje, bio i dobar putokaz gde da zene odu da se porode, a obzirom da je Vas sajt citan i od strane lekara nadam se i dalji podsticaj za one koji korektno rade svoj posao. Srdacan pozdrav,
    (Ana, 24.05.2009)

  • Draga Krugolina, Uvek me potrese kad procitam neku od prica onih majki koje su izgubile svoje bebe, a jedna od takvih je upravo sad na naslovnoj strani sajta. To je posebno teska tema; verujem da zene koje imaju nesrecu da prodju kroz to iskustvo nemaju adekvatnu, a cesto i nikakvu podrsku u nosenju sa tom boli. Pocev od postupka i ophodjenja osoblja u porodilistu (ovo sa naslovne je dobar primer), pa do reakcija okoline, porodice, itd. To je tabu-tema, preko toga se prelazi i o tome se ne prica... Nedavno sam procitala zanimljiv tekst u Newsweeku na ovu temu. U SAD omogucavaju roditeljima da provedu neometani vreme sa svojim bebama, da se oproste sa njima, da ako zele naprave fotografije - da sacuvaju uspomene. To im pomaze u procesu tugovanja. Mislim da bi zenama koje su imale ovakvo strasno iskustvo moglo znaciti da procitaju ovako nesto. Mozda bi akuseri i babice mogli da nesto nauce iz ovoga. Pa sam prevela tekst i saljem ga u prilogu... Nadam se da ce nekome biti od pomoci. Puno pozdrava,
    (Danijela, 15.05.2009)

  • Postovana, da li ste do sada pisali kako se u Srbiji, u Beogradu, radi ferticid, odnosno izazvani pobacaj posle 12. nedelje trudnoce? Na zalost, ja sam imala nedavno takvo iskustvo u 19.nedelji trudnoce. Moj bol zbog gubitka zeljenog deteta skoro da je dosao u drugi plan, kada sam u bolnici saznala da se spontani pobacaji do 24.nedelje obavljaju u sobi sa 6 kreveta. Neverovatno, ali istinito. Moje iskustvo je iz bolnice u Visegradskoj, ali sam saznala da je isti protokol i u Narodnog fronta. Revizija se radi bez anestezije. Sramotno je da se u XXI veku dozoli da neko trpi toliki bol. Objasnjeno mi je da nemaju tehnicke mogucnosti da na odeljenju za kontrolu fertiliteta porodiljama daju bilo kakvu anesteziju. Prekidi trudnoce se rade na istom odeljenju gde leze trudnice koje odrzavaju trudnocu, tako su vec uplasene buduce majke u situaciji da slusaju krike zena koje prekidaju trudnocu. U ovom slucaju ne postavlja se pitanje ljubaznosti osoblja, higijene na odeljenju (i jedno i drugo su zadovoljavajuci), vec lose organizacije, koja moze biti posledica nedostaka novca ili prostora ili spremnosti da se uslovi poboljsaju. Ja se nadam da cu ovo iskustvo, koje je bolno u svakom pogledu, potisnuti iz svog secanja i da nikada vise necu morati da prezivim nesto slicno. Ali pomozite majkama nesudjene dece da vec neprijatno iskustvo ne bude i ponizavajuce. S postovanjem,
    (S, 15.05.2009)

  • Zalosno je  i bolno kada covek u 21 veku cita ovakva mucna iskustva zena koje su bile u porodilistima.Nazalost sasvim je sigurno da raznorazni zastitnici prava pacijenata i raznorazne inspekcije postoje samo formalno i prividno..dok primaju velike plate i slusaju zlatno pravilo>onaj ko ima zlato taj i odredjuje pravila!u sustini oni se medjusobno stite,podrzavaju,tako da nije moguce da se postigne bilo kakav rezultat,osim nade da takvu gresku vise nece ponoviti!Covek se jednostavno pita da li ti ljudi kojima je novac jedini Bog,cast izuzetcima koji se ponosno drze Hipokratove zakletve,uopste znaju sta je to ljudska dusa,sta je to pravda,sta je to ljubav...sve one univerzalne vrednosti koje su osnov civilizacije i covecanstva..Gde su se oni uputili? Od porodilista prave trgovine...Pa zar toliko ucenja i truda dok su bili studenti,toliko znanja..zar ih je to ucinilo pohlepnim i lakomim...lazu,pomazu u prikrivanju neadekvatnog lecenja...itd...Meni je zao tih ljudi koji su zaboravili da ruka koja ljulja kolevku upravlja svetom..prosto mi ih je zao..ali ipak ima velikih lekara,samo treba odvojiti zito od kukolja       ,lepo  je sto postoji i ovaj sajt!!!samo napred! p.s obavezno unapred platite porodjaj,posebno ako dodjete sa preporukom,to je znak da nemate veze sa policijom!
    (Vule, 13.05.2009)

  • Kad muškarci budu proživeli jedan običan ginekološki pregled u bilo kojoj državnoj klinici kod nas, a ne porodjaj i slično - dakle jedan pregled od pet minuta sa raširenim nogama, osam miliona osoba koje za to vreme udju i izadju iz ordinacije i onih 9 miliona što iz čekaonice vire, pet sestara i dve doktorke koje pored piju kafu i pričaju kako su se provele u Veneciji, telefonu na koji se osoba koja vam je medju nogama neprekidno javlja i još mnogo toga - dakle ajde ne pet već dva minuta - STIČE PRAVO DA NA OVOM BLOGU BILO ŠTA KAŽE. Sve ostalo je meni lično baš onako S M E Š N O. Tatu pozdraviti iz Narodnog fronta baš je fin čovek. I ja volim mog tatu svakako.
    (Marina, 12.05.2009)

  • Draga gospodjo Branka, Kao što vidite, veoma kasno, sasvim slučajno, saznao sam da postoji ovakav sajt i bio sam oduševljen da je neko uspeo, na veoma originalan način, da se pozabavi ovom temom. Slažem se sa Vama da je to najvažnije pitanje za ovu državu i naciju i da je nemoguće problem bele kuge rešavati samo pričom. Ali u ovoj zemlji je logičnije napraviti SIGURNU KUĆU, nego doneti i učiniti da se ZAISTA SPROVODI zakon koji bi štitio žene i decu od muževa i očeva psihopata. Tako je i sa problemom u porodilištima. Ja, na žalost nemam dece, ali sam se suočio sa situacijama o kojima Vi govorite i za koje se borite da se promene. Sestra mi se porodila tri puta, prijateljice....mnogo sam i slušao o svemu tome i nemam reči da opišem svoj bes i gorčinu što niko od nadležnih i ne pomišlja da reaguje. To je elmentarno nepoštovanje samih sebe. Već nekoliko meseci imam želju da počnem da sakupljam potpise za pokretanje inicijative da se ceo kompleks bivšeg Saveznog Izvršnog veća na Novom beogradu pretvori u porodilište. Onoliko kvadrata potpuno je nepotrebno za državnu administraciju i deset puta većih zemalja od naše. Nema para za zidanje novog porodilišta, onda neka gospoda poslanici, gradski ili republički, donesu odluku i već postojeću zgradu dodele za tu svrhu. Sigurno je da je za adaptaciju takođe potrebno mnogo sredstava, ali manje nego da se zida novo. Pristup objektu, mesta za parking....sve savršeno odgovara. Ukoliko mislite da ova ideja može da se poveže sa Vašom akcijom, voleo bih da se priključim na način na koji Vi smatrate da je odgovarajući. Ja sam zaposlen kao direktor KUD Abrašević iz Beograda i do sada sam u više navrata uključivao naše Društvo u razne akcije humanitarnog karaktera. Ukoliko ikada budete imali potrebe za organizovanjem akcija u kojima će Vam biti potrebni programi naših sekcija molim Vas da se javite. Ja ću sigurno apelovati i uložiti sav svoj autoritet da što više članova Abraševića potpiše Vašu peticiju, ja sam to danas učinio. Abrašević ima preko hiljadu članova, a to nije malo... Želim da istrajete na putu kojim ste krenuli. Srdačan pozdrav.
    (Milan, 11.05.2009)

  • Gledala sam Vas u Kljucu i bilo mi je drago da se neko setio da otvoreno progovori i da stane pa put "DOKTORIMA I BABICAMA" nasih porodilista. Podrzavam Vas u svemu, imala sam i ja neprijatna iskustva prilikom odrzavanja trudnoce i porodjaja, ali ono sto me najvise pogodilo je odnos sestara na Institutu za majku i dete na Novom Beogradu. Nazalost moje najmladje dete je imalo dva zastoja disanja u toku noci. Imala je 20 dana. Otisli smo na Institut i rekli su da ima upalu pluca. Ostale smo na odeljenju 5 dana. To da nema mesta , to sam znala i bila sam spremna na sedenje na stolici, ali tamo sam videla sta znaci biti NECOVEK i to prema bebicama. Devojcica iz Podgorice stara 3 mesca je lezala u svom kreveticu, plakalal i gusila se u sekretu. Glavna sestra mi je rekla da ne brinem da je to normalno. Posle pet minuta je dosla druga sestra i izdrenirala je. Ta devojcica je bila jako bolesna , ne znam koji stadijum raka. U sred decembra dok je duvala kosava, prozor pored nje je bio otvoren, jer je "zagusljivo" , jecala je od bolova, sestre i doktori su se gadili kad je vide i glavno pitanje je bilo kako da je prebace na drugo odelenje da je ne gledaju . bilo je komentara "OPET OVAJ DEBIL, KRETEN, STO JE NE VRATE NA 6 SPRAT?"  Pored svoje brige, dusa me bolela jer nisam smela da je uzmem, a ona je tako tuzno plakala i jecala od bolova. Prilazila sam njenom kreveticu i tepala joj i pevala,a ona bi se onda smirila. Sve sestre sem jedne su je sa gadjenjem uzimale i kupale i hranile. bila je jos jedna beba sa obolenjem kostiju, bile su joj lomljive, i nisu smeli da je pomeraju. Nacelnik odelenja je studentima pricao kako ona trpi velike bolove i da ona  ječi  jer nema snage da place.Njena mama je bila iskasapljena i bila je otpustena kuci. kad je dolazila da vidi bebu , oca su izbacivali a noj su ogranicavali vreme na 15 min d je drzi. Bebe smo kupali svako jutro, nismo smeli da ih oblacimo, vec onako mokre samo sa prebacenom pelenom smo ih nosili kroz hladan hodnik na merenje, na ledenu vagu. Svako i zdrav bi se tako prehladio a ne beba. Hranu, tj, adaptirano mleko su donosili na 3-4 sata, a znamo da mleko sme da stoji 1 sat i da se baca. Moja beba je povratila od tog mleka po dolasku, pa mi je suprug doneo destilovanu vodu i mleko u bolnicu pa sam joj spremala . Glavna sestra se izvikala na mene, ali kad sam joj rekla da mleko ne sme da stoji duze od sat vremena i da joj spremam onako kako spremam i kuci ona se primirila. Posle su sve majke, videci od mena pripremale mleko svojim bebama. Ne znam sta je bilo sa one dve devojcice, pretpostavljam najgore, ali me zaboleo odnos osoblja prema bebama, sestara koje su se za to skolovale. Razumem ja da se tako ponasaju prema odraslima, ali to su male bebe koje nista ne traze, koje nisu dosadne sa svojim pitanjima, to su nemocna stvorenja.Zao mi je sto nisam snimila te grozne komentare i prevrtranje bebe sa ledja na stomak jednom rukom, kao da je to igracka, a sve u cilju da beba koja ima upalu uveta (koju je dobila zahvaljujuci luftiranju) prestala da place. Strasno! A naravno, ko nesto prokomentarise ili se pozali nadrljao jeZarad dece koja leze sama bez roditelja, a i sa roditeljima, prodrmajte naciju i ovim pricama, jer ovo nije jedina ima i gorih. Srdacan pozdrav.
    (M, 05.05.2009)

 

POVRATAK NA SPISAK KOMENTARA

PRIČE IZ PORODILIŠTA
Srbija  
Dijaspora  
Pošaljite svoju priču

_________________

PETICIJA
MINISTRU ZDRAVLJA
Pročitajte i potpišite peticiju
___________________

ANKETA O ZADOVOLJSTVU PORODILJA
Popunite anketu
Rezultati ankete
___________________

INFORMACIJE ZA
TRUDNICE I PORODILJE
O porodilištima
O protokolima
O pravima pacijenata
O proceduri žalbe
S.O.S. telefon

___________________

INFORMACIJE ZA LEKARE I STUDENTE MEDICINE
Inostrani protokoli
Istraživanja

___________________

PROVERA RADA INSTITUCIJA
Beli telefon
Zaštitnik pacijentovih prava
Komisija za stručni nadzor

___________________

MEDIJI
Saopštenja za javnost
Press clipping
Video materijal
Audio materijal

___________________

KAKO VI MOŽETE DA POMOGNETE?
Pošaljite priču
Potpišite peticiju
Popunite anketu
Prijavite se za volontiranje
Donirajte novac

___________________

 


 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

sponzori i prijatelji